Zdravlje

Spoznaja-znanje

Vjerojatno vam je koji puta palo na pamet pitanje: – zašto sam ja na svijetu, zašto bolujem i trpim?
No vjerojatno se niste nikada upitali: - čemu bolest, patnja ili smetnje služe u mom životu?
Pokušajte postaviti ovakvo pitanje:
- Bi li sva moja iskustva imala ikakvu svrhu ako je život samo jedan i konačan?
Kada terapijski postupak (bilo koje vrste) obavlja umjesto vas na vama neko drugi, kada trošite lijekove, kada se podvrgavate agresivnim metodama liječenja, moguće je ublažiti smetnje ili otkloniti ih.
No da li smo time postigli Cilj? Je li u tome svrha bolesti? Jeste li sigurni da neotkriveni uzroci neće izazvati problem u nekom drugom dijelu vašeg bića? Ne! Jeste li vi time spoznali prave uzroke i razloge bolesti?  
Razmotrite sada pretpostavku koja izvire iz mnogih pisanih izvora i predaje raznih kultura koje su našoj prethodile: Ovaj život nije konačan. Zemaljski je život samo mogućnost pružena duhu da u materijalnom obličju, kao osoba stiče iskustva i sebe oplemeni. Iskustvo svake osobe njen neuništivi duh prenosi u memoriju sveprisutne dimenzije Univerzalne Svijesti ili Sveuma. Tako oplemenjena Univerzalna Svijest oplemenjuje i prilagođava Univerzalni Projekt ljudske vrste promjenama uvjeta života na Zemlji.

Cjelovitost- jedinstvo

Svakoj osobi pružene su dvije mogućnosti koje ovise o njenom spoznajnom dosegu i osobnom izboru:
1. Doživjeti spoznajnu promjenu, osigurati zdravlje i živjeti poštovanje i neuvjetovanu ljubav za sebe i svoje okruženje. Živjeti jedinstvo uma i tijela kao i osobe same sa svime što ju okružuje.
2. Živjeti podvojenost, sukob i nerazumijevanje sebe i okoline, koja se oglašava smetnjama na tjelesnom, psihičkom i umnom planu. Ostati nesvjesna ili svjesna žrtva osobnih i društvenih ovisnosti i podvojenosti, bolestan, nesretan i ogorčen do kraja života i tako odgoditi napredak za slijedeći odabir svog duha za otjelovljenjem i nekim novim tjelesnim iskustvom.
Sa gledišta doprinosa dimenziji Univerzalne Svijesti, oba su iskustva potrebna iako ne i jednako vrijedna.
Na vama je da odredite svoj cilj, odaberete put!

Samostalnost-sigurnost

Priroda je tijelu dala sklad, ljepotu i savršenstvo sebe same. Da, dala, ali ga nije time i napustila. Sve to skladno, lijepo i savršeno traži od nas da bude prepoznato, čuvano i tako prirodi ponovno vraćeno. Zar to nije poziv na ljubav, onu istu, ničim uvjetovanu koja je naše tijelo stvorila.
Sveznanje je u svakome od nas prisutno.
Drugačiji put je put nerazumijevanja,gluposti, sebe uništenja. No ni nesklad nije tako strašna stvar za svemir u neprekidnoj promjeni, prilagodbi i usavršavanju sebe samog prema zakonu jedinstva i međuovisnosti i cjelovitosti. Ako uzrok boli i patnji ne bude prepoznat od svakog pojedinca, biti će prepoznat od prirode same.
Susrećem odlučne pojedince koji rade na sebi vrijedno i uporno. Zadovoljni su čak i skromnim pomacima u doživljaju vlastitog napretka. Istovremeno su otvoreni za svaki novu poduku, znanje i pomak na putu osobnog usavršavanja. Vođeni su darom promatranja samih sebe i svog okruženja. Vrijedni su poštovanja bez obzira na doseg koji su postigli. Idući tako kroz život otvorena srca i uma nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Kao znalac, spreman sam i sam uvijek nanovo sudjelovati u pronicanju svakog posebnog ja kako bi u veselju sudjelovao u otkrivanju onog zajedničkog, nedjeljivog i sveprisutnog JA koje nas sve čini jednim bićem. Vrijeme se tada širi zauzimajući tog trenutka prostore prošlosti i budućnosti, pletući pletenicu bezvremena za oba sudionika: za vas - istraživača i mene - njegovog pratitelja. Sat koji otkucava vrijeme staje. Oboje osluškuju jedino otkucaje jedinstva uma i srca sjedinjenih u pulsu univerzuma u koji su utkani. Iz takve se potrage izlazi osvježen i osnažen, izoštrenih čula i moći raspoznavanja ljepote prirode, raznolikosti života ali i svega što je njenoj blagoj ali u pravednosti neumitnoj duši suprotstavljeno. Kroz taj doživljaj jedinstva postajemo cjeloviti – zdravi - sretni.