Umno svojstvo materije i utjecaj kemijskog otpada na zdravlje

Prema istraživanjima znanstvenika hranom biljnog i životinjskog porijekla unosimo u organizam sve više kemijskih spojeva, raznih herbicida, poput Cry1Ab, Bt toksin glufosinat te niz metabolita navedenih spojeva koji ostaju sadržani u biljnoj hrani a potom i sastojke raznih lijekova koji prate uzgoj životinja i ostaju u njihovom mesu. Pridružimo im i mnoge druge kemijske sastojke - proizvode prehrambene tehnologije koji služe za konzerviranje i poboljšanje okusa industrijski obrađene hrane. Svi se ti umjetni sastojci trajno zadržavaju u tijelu osoba koje takvu hranu konzumiraju. Zadržavanje i gomilanje tih otpadnih tvari u organizmu protekom vremena izaziva zastoj u izmjeni tvari i funciji organa i tkiva a posebno otkazivanje reproduktivnih funkcija. Takvo stanje ubrzava pojavu raznih vrsta oboljenja a posebno tumora.
Zašto ti kemijski sastojci ne napuštaju ljudsko tijelo kao što se to događa sa prirodnim ostatcima probave u mokrači i stolici?  Problem izgleda apsurdan. Zašto tjelo ne bi iz sebe izbacilo kemijske spojeve i sastojke koji su mu suvišni?  Problem je u sposobnosti tijela da otpad u sebi sadržan prepozna. Sastojci hrane čije je porijeklo prirodno, tjelo prepoznaje kao cjelovit otpad kojega se treba riješiti i ono to i ćini. No to nije slučaj sa vrstama otpada koji nisu prirodnog porijekla poput proizvoda kemijske industrije i genetski modificirani organski sastojci koji su rezultat tehnološke manipulacije. Njih tijelo ne prepoznaje kao dio prirode i nije ih u stanju iz sebe izbaciti već ih gomila u svojim tkivima i organima. To znaći da organski otpad koji potjeće od hrane koja je uzgojena uz poštivanje zakona prirode, posjeduje cjelovitost kao i sama hrana, biva od tijela prepoznat kao cjelovit te iz njega izbačen. Kemijske supstance su međutim necjeloviti otpad koji tijelo nije u stanju prepoznati kao cjeloviti dio prirode i iz sebe izlučiti. Umna  dimenzija koja tijelu daje moć prepoznavanja onoga što je njemu po prirodnoj izvornosti jednako i cjelovito, svojstvena je svakoj vrsti materije bilo organske ili anorganske. Nikakvom manipulacijom i derivacijom materijalnih sastojaka pamćenje izvorne prirodne materije u tim njenim razloženim i od prirodne sirovine odvojenim sastojcima ne može biti uništeno. Necjeloviti sastojci i dalje posjeduju pamćenje cjelovitosti materije od koje su potekli. I ne samo to. Koliko su ti sastojci više udaljeni od svog izvornog - prirodnog stanja cjelovitosti, to je njihova težnja da se u to prirodno stanje ponovno vrate snažnija. Njihova je težnja da sebe vrate u izvorno, prirodno početno stanje također i trajna. Dakako, ostvarenje te težnje tehnološki nije više izvedivo. Težnja necjelovitih tvari, kakvim ih je čovijek učinio, da vrate svoje izvorno stanje i svojstvo odražava se kao njihova agresivnost prema okolini. Živi organizmi koji su sa takvom necjelovitom materijom u dodiru gube životnu snagu i razboljevaju se. Ovdje je prisutan još jedan od strane znanosti nepoznat i stoga ignoriran problem koji je potrebno navesti. U onoj mjeri u kojoj izdvojeni sastojak (derivat) iz prirodne sirovine pripada finijim djelovima mikrokozmosa materije njegova je agresivnost prema prirodnom okruženju naglašenija. Za to postoji već bezbroj primjera. Dovoljno je da usporedimo učinak sagorijevanja sirove nafte u odnosu na učinak sagorjevanja benzina ili još finijeg derivata – kerozina kao njenih daljnjih derivata ili da usporedimo sastav i učinak primitivnih oblika eksploziva, recimo TNT-a sa onima atomske ili hidrogenske bombe. Primjere agresivnosti djelova inače cjelovite i prirodno inertne materije možemo nabrajati do mile volje.
Kada če se znanost potruditi da eksperimentalno i tehnički mjerljivo ukaže na štetno djelovanje svake podvojenosti u odnosu na Izvornu Cjelovitost same prirode?  Kada će proizvodnja necjelovitog kemijskog proizvoda aditiva i otpada ili GMO modifikata biti prepoznata kao narušavanje Univerzalnog sklada, zdravlja i izvorne cjelovitosti zemaljskog raja? Kada  će spekulativna  volja čovijeka ''znanstvenika'', zablistati razumijevanjem i poštivanjem božanskog savršenstva prirode?  To će se dogoditi kada čovijek prihvati činjenicu da je priroda obdarena Umom i kada smogne snagu da prepozna vlastitu aroganciju i kada konačno svaki njegov kreativni korak nađe svoje izvorište u prepoznavanju ljepote, savršenstva i umnog svojstva materije kojim je ona apsolutno obdarena. Otvotiti će se tako novo razdoblje razvoja naše civilizacije oslobođene nasilja i vođene razumijevanjem prirode. Dok se to ne dogodi mogučnost ocjeloovljenja i oslobađanja štetnih tvari i opasnog otpada iz tijela radi postizanja izvornog zdravlja, ostati će privilegij malobrojnih poznavatelja uspješne terapijske pomoći koja se zasniva na prepoznavanju i čišćenju tjelesnog pamćenja.
Boris Cyprýn