Liječiti bolest ili obnoviti zdravlje, pitanje je sad!

Može li ozdraviti kronično oboljelo tkivo, organ?

Službena medicina ne poznaje samostalnu regeneraciju kronično oboljelog tkiva. Kako bi i mogla kada joj ostaju nepoznati uzroci oboljenja već nastoji spriječiti posljedice ili usporiti nazadovanje ili kako sami liječnici kažu – starenje. Medicinska znanost istražuje i nudi ''pametne lijekove'' koji isto tako ne poznaju drugo doli samu pojavu i metabolizam u njenom mikro svijetu. No zato postaju sve skuplji.
Bolesti je sve više, lijekova također.
Ovakvo stanje nas upućuje da se u sve većem broju, željni znanja i spoznaje o sebi okrećemo traženju načina kojim ćemo steći nezavisnost i samostalnost u ozdravljanju sebe i svojih bližnjih kao i očuvanju zdravlja.
Što nedostaje? Znanje o posebnostima svakog pojedinca i kako ih spoznati. Kako poništiti njihov utjecaj
na sveprisutnu u tijelu i umu memoriju jedinstva, sklada i zdravlja.

Osjetljivost organa na oboljenje nastaje utjecajem memorijskih sadržaja koji su u stanice uneseni:
- traumama naslijeđenim od oca ili majke (genetski faktori DNA strukture),
- stresnim okolnostima koje osoba doživljava kao plod u majčinoj utrobi kao što su: bolesti majke, neželjena trudnoća, nesklad u obitelji, prehrana majke, neprijateljsko okruženje majke i drugi,
- traumatski doživljaji osobe nakon rođenja,
- traumatski doživljaji koje duh prenosi iz prethodnog života,
- traume socijalnog okruženja,
- utjecaji fizičkog ambijenta, hrane, lijekova i drugih faktora,
- uvjetovana slobodna volja i razni tipovi ovisnosti. 
Poznavanje ove složene strukture, osnova je uspješne terapije i obnove svakog tkiva i cjeline.
  
Usprkos tolikim izvorima zagađenja kojima smo izloženi, niti jedno tkivo ma koliko teško oboljelo i neaktivno, ne gubi pamćenje o svom zdravom stanju. To pamćenje je neuništivi dio prirodne zaštite koju svatko od nas može aktivirati. U Metodi Cyprýn to izvorno pamćenje dobilo je naziv Osnovna Memorija Zdravlja.
   Medicinska znanost je utvrdila da je snaga regeneracije najsnažnije prisutna u tkivima poput posteljice i pupčene vrpce novorođenčeta. Ne bez razloga istražuje efekte implantacije tog tipa stanica u oboljela tkiva odraslih osoba kako bi pobudila njihovu obnovu. Stanice posteljice i pupčane vrpce nose i sebi memoriju cijelog bića a ne samo svoje funkcije. Usprkos pozitivnim eksperimentalnim iskustvima, ostaje i dalje otvoreno pitanje uspješnosti takve terapije koja ne priznaje važnost spoznaje i osobnog terapijskog suočenja s navedenim memorijskim uzrocima bolesti.
   Osnovna Memorija Zdravlja kada ju spoznamo, omogućava obnavljanje organizma bez ikakve intervencije izvana. Potrebno je tijelo osloboditi iskustvima pridodanih memorijskih sadržaja koji su prvi uzročnici slabosti organizma i svih vrsta bolesti. To svaka osoba može učiniti sama upoznavši vrste memorijskih zagađenja i način kako su nastale. Važnost osobnog aktivnog sudjelovanja je od presudnog značaja jer znanje o sebi postignuto na temelju Cypryn Analize, pretpostavka je uspješnog procesa čišćenja stećenih memorija a time samo-ozdravljanja kao i prevencije mogućih budućih zagađenja i oboljenja. Čišćenje oslobađa izvornu snagu Osnovne Memorije Zdravlja. Svaka bolesna pojava gubi podlogu svog opstanka, biva metabolizirana i kao otpadni materijal izbačena iz organizma. Klinički testovi učinjeni od strane korisnika metode važna su provjera njene efikasnosti.
  
Boris Cyprýn 

/Sva prava pridržana