Pet bijelih otrova i zdravlje

Spoznaje o cjelovitosti hrane

U svijetu ekološkog i zdravog nutricionizma kao i među naprednim liječnicima postaje poznata krilatica o 'Pet bijelih otrova'. Iako bez krajnjih zaključaka u te otrove su uvršteni:
- šečer,
- sol,
- mlijeko,
- brašno,
- ljuštena riža.
Spominju ih kao hranu koja narušava zdravlje tj. ugrožava metabolizam i imunitet ljudskog organizma.
Znanstvene i iskustvene potvrde štetnosti ovih prehrambenih sastojaka iako mnogobrojne teško prodiru do svijesti široke publike potrošaća. Pritisku prehrambene industrije koja uz pomoć tehnološko prehrambene znanosti neprekidno izbacuje na tržište nove proizvode koji uspješno izazivaju naša čula na nove prehrambene avanture i potrošnju poticanu raznim sredstvima promidžbe, priznajte teško se oduprijeti. No kad nastupi zdravstrveni problem na koji medicina ne daje odgovor i trajno rješenje, započinje naša potraga za istinom, razumijevanjem prirode i traženjem pravih rješenja.
Istraživanjem na području Eksperimentalne i Primjenjene Metafizike* ustanovljeno je da hrana, iako osiromašena preradom posjeduje pamčenje o svojem prirodnom izvoru, porijeklu i svrsi (ukoliko nije GMO). Svaki iz prirode izdvojeni sastojak mineralnog ili biljnog porijekla, bez obzira na postupak kojemu biva podvrgavan tjekom prerade, pamti sva svojstva cjelovitog oblika biljke ili stijene od kojeg je potekao. Takvu hranu ili dodatke hrani nazivamo necjelovitim.  No to pamćenje izvornog prirodom zadanog vlastitog Prijekta cjelovitosti i porijekla izdvojenom prehrambenom derivatu ne nudi ponovno ocjelovljenje već mu daje aktivno agresivno svojstvo vlastite necjelovitosti u odnosu sa organizmom koji se njime hrani. Necjelovitost prehrambenog sastojka i istovremeno njegovo pamćenje Cijelog iz kojeg je potekao, očituje se kao svojstvo potrebe vračanja u svoje upamćeno izvorno stanje.Ta težnja odražava se na ambijent organizma sa kojim necjelovita hrana dolazi u dodir. Povratak hrane u izvorno cjelovito stanje nije moguć no necjelovita hrana oštečuje cjelovitost tijela koje se njome hrani. Tijelo koje takvu hranu konzumira, ne prepoznaje ju kao dio prirode koje je i samo nerazdvojni dio. U tom sukobu sa nepoznatim ali osjetilima ukusnim neprijateljem tijelo se iscrpljuje i slabi, dajući mu svoju energiju u jalovoj težnji hrane da se ocjelovi. Necjelovita hrana izaziva prekomjerno lučenje gastričkih sokova tijela. Ukoliko ta hrana ima visoku kaloričnu vrijednost i laku probavljivost, mnoge organe koji bi trebali sudjelovati u njenoj obradi i korištenju čini neaktivnima. Ta situacija dodatno slabi cijeli organizam. Organizam čovijeka svoju cjelovitost i snagu dobiva tek kada je potpuno angažiran na metabolizmu cjelovitih prehrambenih sastojaka. Taj prirodni napor ili intenzivno unutrašnje kretanje organizma jednako je važno kao i kretanje cijelog tijela koje mu nudi prirodni ambijent svakodnevnice. Da zaokružimo ovo izlaganje zaklučkom, ma koliko se on činio naizgled apsurdnim ali u stvarnosti dokazuje svoju istinitost: Necjelovita hrana 'jede naše tijelo ' tj. umanjuje cjelovitost tijela osobe koja ju konzumira.

Pitate se: Kako neka hrana koja je necjelovita usprkos ugodnom okusu i osječaju sitosti, može oštetiti ljudski organizam? Primjera ima mnogo. Povjest nutricionizma spominje ekstremne oblike bolesti: beriberi i skorbut, izazvanih nedostatkom vitaminskih sastojaka u hrani koja se sastoji od ljuštenih žitarica.
Kada u prehrani neki od necjelovitih sastojaka ima značajniji udjel za pretpostaviti je da će oštečenje organizma biti značajnije. Mlijeko i mliječne prerađevine izazivaju povečanu kiselost u želucu i krvi, uzrokojući upale. Slatko također, osim što donosi u tijelo velike količine gotove energije, umrtvljuje sposobnost probavnih organa i žlijezda. Osječaj ugodnog okusa gotovo uvijek potjeće od necjelovitih sastojaka, prehrambenih dodataka i konzervansa koje hrana sadrži.
U prehrani necjelovitom hranom javlja se još jedna zanimljiva i danas često kobna posljedica. Necjeloviti sastojci u težnji za vlastitim ocjelovljenjem traže tkiva u tijelu čovijeka u kojemu će postići ocjelovljenje. Stoga pokazuju snažnu moć adhezije, prijanjanja i stvaranja nakupina tvoreći u tijelu fibromatozne nakupine. Najčešće se vežu za tkivo crijevne mukoze, posebno debelog crijeva tvoreći naslage otpadnog materijala ('dvostruko crijevo'). U tom slučaju sva hrana, ma koliko bila u skladu sa nastojanjem osobe da bira i koristi tzv. Integralnu ili cjelovitu hranu, ostaju bez rezultata. Memorije necjelovitosti (uzroci oboljenja) ovih taložina preuzima na sebe zdrava hrana, unosi ih u krvotok i potom ugrožava cjelovitost ostalih organa, ponajprije sustav vene porte a potom jetre desne srčane klijetke i t.d. Samo crijevo izloženo utjecaju nezdravih taložina slabi i degenerira. Ukoliko se naslage otpada ne otklone kolonoterapijom ili drugim prirodnim metodama, debelo crijevo protekom vremena degenerira. Stoga je sve češća pojava tumora na debelom crijevu. Poznavanje Volje Univerzalne Svijesti za cjelovitošću nezaobilazan je i konkretan aspekt spoznajnog rasta o kojem ovisi naše zdravlje kao i  egzistencija vrste 

*/ termim ustanovljen kao oznaka sinteze istraživanja i prakse tima Buljan-Cyprýn

© Sva prava pridržana
Boris Cyprýn
Holistički savjetnik i terapijski pratitelj