Masno tkivo i njegove nepoželjne tajne

 
Ako mislite da je ovaj članak namijenjen samo osobama koje pate od prekomjerne težine, griješite. Upućen je svima koji su svjesni da tijelo tijekom života nakuplja i u sebi zadržava otpadne tvari prehrane i lijekova. Te se tvari skupljaju i talože ne samo u potkožnom masnom tkivu već jednako i u unutrašnjim organima poput jetre, slezene, krvnim žilama i crijevnim stjenkama pa čak i u ovojnicama organa, prožimajući tkiva cijelog tijela, pogoduju stvaranju celulita, cisti, fibromatoznog tkiva i raznih bolesti. Činjenica je da tjelesne masnoće i otpadni sastojci u njima sadržani usporavaju izmjenu tvari ili metabolizam stanica tijela, dovodeći time u opasnost zdravlje, pogodujući starenju tijela.
Znanost je utvrdila da razni oblici masnih naslaga uzrokuju pojavu raka i drugih degenerativnih bolesti.
Toga smo rijetko svjesni. Primjećujemo tek nagomilano masno tkivo ispod same kože. Tek medicinske pretrage, kirurške intervencije i praktična poduka studenata medicine jasno svjedoče o ovoj pojavi.
Kako se riješiti masnog i drugih tkiva i nakupina stranih prirodi našeg tijela? Kako tijelo pokrenuti na put povratka u zdravo stanje?
Potrebno vam je jednostavno i učinkovito iskustvo o postojanju i djelovanju Tjelesnog Uma i njegove Volje. Da, postoji Um i iskonska volja Tijela. To nije um koji piše članak; nije um koji donosi odluke i promišlja o sebi i drugima. Taj je Um posvuda u tijelu prisutan. To je izvorno znanje tijela uključujući i samog mozga koji nikada ne zaboravlja kako naše tijelo treba izgledati, što je za njega zdravo a što štetno. Ne čujemo ga ali ga osjećamo. Oglašava se tek kada je opstanak ovog njegovog – našeg tijela ili nekog njegovog dijela ugrožen. Buni se na našom voljom ili neznanjem uzrokovane tjelesne promjene, smetnje. Njegov je izričaj: bol i bolest i svaki snažniji poremećaj zdravlja koji osjećamo.
Čak je i naše poimanje ljepote tijela povezano sa voljom tjelesnog uma koji nam govori: - zar ne vidiš kako izgledaš -. Govori nam da naše tijelo više nije onakvo kakvo je bilo ranije, onakvo kakvim ga želimo. To je upozorenje naše svijesti i razuma da činimo nešto protivno upravo toj iskonskoj volji tijela za zdravljem a time i ljepotom.
Nikada niste vidjeli debelu srnu ili jelena, kao ni drugu životinju koja živi u prirodi. Njihova je samoposluga i ljekarna prirodno okruženje. Njima se mislimo mi, služe prema svojem instinktu. Njihov opstanak, snaga, ljepota i zdravlje izvire iz jedinstva sa prirodom. Jednostavna, lijepa, zadivljujuće skladna, njihov su tijela. I nama ljudima taj je sklad priroda dala. Nosimo ga upamćenog u sebi. No taj instinkt nije ništa drugo doli to isto iskonsko znanje jednako prisutno u tijelu i umu, kojeg smo se mi odrekli. To savršenstvo od naše je svijesti otuđeno. Svakodnevno zavođeni raznim materijalnim, intelektualnim i duhovnim surogatima koje nam društvo nudi, izlažemo svoju svijest i tijelo raznim tek prolaznim prestižnim iskušenjima ali i posljedicama sa kojima se ne znamo nositi.
Što je tomu razlog?  Zar su nas slobodna volja, razum i civilizacijsko naslijeđe toliko odvojili od prirode? Zar su se naše želje, htjenja, kriteriji, toliko udaljili od istine da ne vidimo kraj raskoraka i patnji do kojih su nas mnoge lagodnosti civilizacije dovele? Kuda je nestao taj sklad s prirodom i njenim savršenstvom.
Sretna je okolnost da želja za osobnim savršenstvom i dalje podjednako tinja u našoj svijesti.
No nužnost ponovnog otkrića tog izgubljenog sklada zadatak je svakog čovjeka današnjice. Prema  ispunjenju tog zadatka i sačuvanoj ljepoti i zdravlju danas se određuje naša osobna kultura.
Zašto dolazi do pojave taloženja otpadnih tvari?
Ovaj napis svojim tvrdnjama i spoznajama autora ima namjeru potaknuti vaše razmišljanje o važnosti vrlo slabo poznate i znanstveno još nepriznate istine o umnom svojstvu svake materije i o načinu kako ju primijeniti. Prehrambeni proizvodi izrađeni iz rafiniranih sastojaka, prerađevine, dodatci i konzervansi prisutni u hrani, sladila koje nudi prehrambena industrija i razni rafinati, izdvojeni su dio prirode i izgubili su cjelovitost sirovina iz kojih potječu. 
Istraživanjem i terapijskom praksom Cyprýn Metode ustanovljeno je da se otpadne tvari zadržavaju u tijelu iz razloga što ih tijelo ne prepoznaje. Ne prepoznaje ih upravo zato što su prije konzumacije te tvari iz prirode preradom izdvojene i u tijelo unesene kao necjelovite. Ljudsko tijelo ih ne može uključiti u svoj prirodom zadani proces izmjene tvari. Odlaže ih najčešće u masnom tkivu, kako potkožnom tako i u samim organima.
No tu problemu nije kraj. Sastojci necjelovitih otpadnih tvari (hrane i lijekova u ljudskom tijelu) nose u sebi i nadalje pamćenje svog prirodnog cjelovitog stanja kao prirodnog procesa raspadanja. Žele se ponovno ocjeloviti ili raspasti – vratiti u stanje iz kojega su potekli. To njihovo pamćenje je aktivno. Povratak u početno stanje je nemoguć kao i njihovo daljnje raspadanje i izbacivanje iz tijela, no zato stalno u tom svom nastojanju crpe energiju iz ljudskog tijela i smanjuju njegovu životnu snagu.
Savršeni Um našeg tijela uvijek iznova podsjeća koliko smo se udaljili od iskonskog savršenstva. Pokazuje nam to putem boli i bolesti kao i estetskim nedostacima koje smo sami izazvali. Poziva nas tako na povratak Znanju koje u nama i koje čeka da ga prepoznamo i radom na sebi koristimo. To savršenstvo u nama ne poznaje ograničenja životne dobi koliko god bili svjesni svoje prolaznosti.
Krajnje je vrijeme za nas i naše potomstvo da ga upoznamo. Rijetki od nas koji su dozvolili Znanju tijela da brine o njihovu zdravlju. To je znanje koje treba prvo otkriti a potom slijediti njegovu Volju.
 
Boris Cyprýn
/sva prava pridržana