Kako vaša bolest?
Bolest i naše ponašanje prema njoj.
Kada bolest dobije ime, opis njenih karakteristika ona dobiva status, postaje ne samo predmet bavljenja pacijenta i liječnika već i biće u biću kojemu se ukazuje posebna briga i pažnja. Medicina joj pridaje važnost koja nadilazi pažnju prema osobnosti pacijenta. Takvo stanje kod bolesne osobe izaziva strah i uvjerenje da je u njemu nešto nepoznato što njime vlada i što mu u nekim slučajevima možda radi o glavi. Medicinska praksa koja ne vidi osobu kao biće narušene cjelovitosti, već bolest kao tehnički detalj, bolesnika dodatno traumatizira.
Opsjednutost bolesnom pojavom, usredotočena pažnja na nju, nemoć sagledavanja izvora problema na mnogim planovima (vidi kolumnu pod naslovom '' liječiti bolest ili obnoviti zdravlje'') izaziva podvojenost kod bolesnika. Ukoliko ne postiže ozdravljenje, spreman je tražiti pomoć u alternativi. No nesigurnost koju već osjeća ne dozvoljava mu da se odluči isključivo na alternativno rješenje. Najčešće kombinira dvije ili više terapija različitog porijekla istovremeno. Na taj način koliko god alternativna terapija bila efikasna samo za sebe, uz korištenje lijekova ne dovodi do maksimalnog učinka. Bolesnik može računati uglavnom samo na poboljšanje svog stanja i to samo u periodu dok je alternativa prisutna. U ovakvom začaranom krugu ni jedno alternativno rješenje ne vodi uspjehu. Pacijent i dalje boluje.
Na pitanje: ''Kako vaša bolest?''
Možete čuti i ovakav odgovor: ''Osjećam se vedro i zdravo. Doktori i okolina zadovoljni su sa mojom
bolešću.''
Lapsus ili podsvjesna kontradikcija mentalne podvojenosti koju u odnosu na bolesno stanje živi većina kronično oboljelih. U svakom slučaju ne zvuči baš zdravo, zar ne.
Personifikacija raka ili druge kronične bolesti i strah od njenog nekontroliranog ponašanja te uvriježeno mišljenje o njenoj neizlječivosti, često dovode do stanja u kojem bolesnik razgovara sa svojom bolešću, pokušavajući je odobrovoljiti na suradnju i mirovanje. Jadnog li stanja. Ukazivanje pažnje prema bolesti tek je njen sastavni dio odnosno nesvjesna potvrda ustoličenja njene prevlasti nad pacijentom.
Bolest ne pripada ni dimenziji Univerzalne Svijesti u nama, niti Univerzalnom Projektu zdravog i sretnog ljudskog bića već našem nepoznavanju osobnih posebnosti koje trebamo upoznati i razriješiti. Zdravlje pripada znanju o sebi samom kao posebnom biću i sebi kao nerazdvojnom djelu Univerzuma. To je znanje koje želim svakoj osobi da ga prepozna i primijeni.
© Sva prava pridržana
Boris Cyprýn
Holistički savjetnik i terapijski pratitelj
